Na osnovu prethodnog projekta, prepoznali smo želju adolescenata da stupe na podijum i govore o snagama i slabostima – svojim i svoje zajednice. Publiku će činiti aktivni učesnici – najpre važni odrasli u njihovim životima (nastavnici, roditelji i stručni saradnici), naravno uz mogućnost prisustva i njihovih vršnjaka, a i ostalih zainteresovanih. Adolescenti će im direktno – putem organizovanih radionica/diskusionih panela, iskazati na koji način ti odrasli prenose svoje strahove, razmišljanja i iskustva na njih i da li im to ograničava/širi vidike i istraživanje života kao nečeg novog i njima drugačijeg. Adolescenti će ih upoznati sa svojim umom, na svoj način. Time želimo da unapredimo kvalitet njihovog života i komunikacije sa okolinom, odnosno, da podstaknemo uspostavljanje boljeg i pozitivnijeg modela komunikacije između adolescenata i odraslih.
Nudimo mladima scenu u kojoj će imati glavne uloge. Igraće svoja razmišljanja i zapažanja, biti edukatori onima od kojih njihov život zavisi. Ova ideja mlade stavlja u kontekst u kojem oni shvataju problem, uče kako da ga rešavaju, rade na sebi i sada to prenose na zajednicu.
Imamo dvostruki dobitak – mlade koji jasnim izražavanjem, okolinu čine još razumnijom po sebe same. Odrasle, koji će iz prve ruke čuti poreklo adolescentskih “zavrzlama” i koliko su one (ne)ozbiljne. Odrasli će po prvi put biti edukovani i od strane adolescenata, a ne samo od strane stručnjaka, organizacija i drugih odraslih – ljudi bliskih njima. Prvi put će se direktno zameniti uloge – adolescenti će govoriti, podučavati i upoznavati odrasle, sa onim što misle, rade i osećaju. Želimo da prestanemo da držimo adolescente po strani dok diskutujemo o njihovom ponašanju i osobinama. Zašto da oni koji su predmet razgovora, budu izolovani iz priče? Hajde da ih uključimo i pustimo da predstave svoj ugao gledanja.